Operacije vena u poliklinici Lege Artis

Čak više od 50 % stanovnika na neki način boluje od bolesti vena. Primarno genetska predispozicija – urođena slabost venskih zalistaka, ali i način života, debljina, dugo sjedenje i stajanje, nedostatak tjelesne aktivnosti – uzroci su nastanka primarnih varikoziteta.

Zato muškarci vrlo često dolaze već u podmaklom stanju bolesti. Tada je obično već nastupio izraziti funkcionalni poremećaj – popuštanje venskih zalistaka, širenje kapilara te, nastanak proširenih vena.

Krv arterijama odlazi u stanice tkiva i hrani ih. Vene vraćaju krv s periferije u srce. Venska krv je puna ugljičnog dioksida i raspadnih produkata metabolizma iz tkiva; vraća se venama na čišćenje u pluća.

Simptomi, odnosno ono što ljude dovede liječniku je „sindrom teških nogu“ – ‘prenapunjenih’, ‘nemirnih’, otečenih; mravinjanje i/ili grčevi u nogama. Postepeno postaju vidljive sve deblje izvijugane vene po potkoljenicam i natkoljenicama. Vrlo brzo nastaju promjene u boji kože – hiperpigmentacija, a koža postane tanka ljuskava i preosjetljiva. Zadnji stadij bolesti je nastanak otvorenih rana koje teško cijele – ulcus cruris.

Od bolesti vena se ne umire, niti mogu dovesti do trajnog invaliditeta. Međutim, kvaliteta života je značajno kompromitirana i to svakodnevno, a bolest se s vremenom pogoršava. Ne postoji mogućnost izlječenja vena kremama, gelovima i tabletama, pa čak i neugodno nošenje kompresivnih čarapa samo olakšava simtomatologiju.

Vene uvijek treba operirati bez obzira na stupanj oštećenja. Metodom radiofrekvencije i laserom mogu se operirati svi stadiji opuštenih vena pa čak i ulkusi. Tu su rezultati vrlo efektni – ulkusi se zatvore odmah u roku jedan do tri tjedna.

Bolest vena je mehaničkog uzroka i može se, zapravo, liječiti samo aktivno – kirurškim odstranjenjem. Time se u potpunosti uklanjaju poteškoće. Razlikujemo klasični i endovaskularni operacijski zahvat.

Klasični operacijski zahvat – striping – dostupan je u bolnicama koje imaju opću ili vaskularnu kirurgiju. Primjenjuje se dugo, od kraja 19. stoljeća i predstavlja neprikosnovenu kiruršku metodu.

Klasični operacijski zahvat međutim znači višednevnu hospitalizaciju, izrazitu postoperacijsku bolnost, rezove i nošenje elastičnih zavoja 6-8 tjedana. Dugoročno nakon takvog zahvata postoji velika mogućnost povratka bolesti – ima i do 40% recidiva.

Međutim, nove endovaskularne metode, laser i radiofrekvencija, izrazito su efektne. Posebnom sondom ulazi se u venu koja se, potom, toplinom zatvara. Ove minimalno invazivne i maksimalno efikasne metode spadaju u tzv. jednodnevnu kirurgiju. Neusporedivo su ugodnija varijanta klasičnoj operaciji.

Dijagnostika, tj stupanj insuficijencije, određuje se kliničkim pregledom kirurga i ultrazvukom – color dopler-om vena (CDI).

Miniflebektomija je metoda operacije površnih, manjih vena, inaugurirana od mađarskog kirurga Varadyja; specijalnim finim kirurškim kukicama izvade se u cijelosti manje površinske proširene vene. Međutim i ovdje postoji alternativa. Četo se miniflebektomija može zamijeniti UGFS-OM.

UGFS je eliminiranje kapilara/vena uštrcavanjem pjene pod kontrolom ultrazvuka (ultrasound guided foam sclerotherapy).

Primjenjuje se u liječenju većih kapilara, svih površnih i spojnih vena (između površnih i dubokih) te kao pomoć u liječenje venskih ulkusa. Često se rabi u kombinaciji s nekom od operacijskih tehnika čime se postižu izvrsni efekti.

Metoda ima i svojih ograničenja. Ne treba se izvoditi kod uznapredovalih promjena odnosno kod otvorenog glavnog preponskog i potkoljeničnog zaliska.

I ovdje su moguće izvjesne nuspojave – uglavnom prolazne: hiperpigmentacija kože – naročito kod crnki porculanske puti. I nakon ovog zahvata elastične čarape se nose dva tjedna uz preporučenu fizičku aktivnost. Efekti su vrlo brzo vidljivi.

Kapilare predstavljaju pretežno kozmetsku poteškoću; najčešće su na nogama i licu. Izbor tehnike ovisi o proširenosti, tjelesnoj konstituciji, pigmentaciji kože, lokalizaciji. Sklerozacija je jedini mogući način aktivnog kirurškog liječenja kapilara i užih varikoznih vena i kapilara. Princip djelovanja je zaustavljanje protoka krvi – i tako “uništavanje” kapilara, mrežastih vena i variksa. Tehnike sklerozacije su različite: primjena sklerozantnog kemijskog sredstva, UGFS i najefektnije sklerozacija toplinom odnosno laserom.

Svaka noga ima svoju priču, ovisno o vrsti samih promjena, promjerima žila koje tretiramo, potkožnom masnom tkivu, tipu kože, pigmentaciji i – možda najvažnije – kvaliteti mišićne ovojnice, tj fascije mišića. S tim je izravno povezana učestalost recidiva – djelomičnog vraćanja bolesti. Također – ako se pravi uzrok ne otkloni – spuštena stopala, nedostatak aktivnosti, prekomjerna tjelesna težina – promjene se djelomično vraćaju. Sitne, mrežaste kapilare, na manjim površinama vrlo efektno tretiraju se laserom i sklerozacijom. Ako su promjene vrlo proširene, tretman je prilično bolan jer su kapilare u izravnom doticaju s brojnim živčanim završetcima u koži. Uglavnom je tretman potrebno ponoviti još 2- 3 puta u razmaku od nekoliko tjedana do potpunog efekta.

Operacije vena laserom ili radiofrekvencijom su minimalno invazivne, bez boli, rana i ožiljaka; bez dugotrajnog nošenja elastičnih zavoja. Ne postoji ograničenje godišnjeg doba – može se izvoditi i ljeti. Odmah nakon zahvata pacijent može i treba hodati; može obavljati svakodnevne aktivnosti. Daje najbolje efekte – odmah uklanja simptome – vidljive vene i bolne, otečene noge.

Nema nuspojava, a eventualni recidivi od 0,2% riješe se u još jednom dodatnom tretmanu. Ova metoda sigurno je ‘najpoštenije’ prema pacijentima.